Vitezovi Calatrave
| |||
Kratica naziva: | |||
Godina osnivanja: | 1158. | ||
Godina reorganiziranja: | 1489. / 19. vijek (ukinut) | ||
Reorganizator: | - | ||
Mjesto osnivanja: | Zamak Calatrava | ||
Raimundo de Fitero | |||
utemeljitelj: | Raimundo de Fitero | ||
krilatica: | |||
Službeni jezik: | |||
Sjedište: | |||
Veliki majstor reda: | Felipe VI od Španije | ||
čelni čovjek: | Veliki majstor reda | ||
Roditeljski red: | - | ||
Redovi nastali iz ovog reda: | |||
Podredovi: | |||
Broj pripadnika: | na vrhuncu 200 000 | ||
Poznati pripadnici: | |||
Odijelo: | |||
... |
Vitezovi Calatrave (španjolski: Orden de Calatrava) bio je viteški red iz Kastilje osnovan kao vojnička grana Cistercita.[1]
Red je nastao 1158. kad je kastilijanski kralj Sancho III daravao zamak Calatravu opatu cistercitskog samostana Fitero - Raimundu, sa strogim uputama da ga brane od Maura i nikad ne napuštaju.[2] Monasi i vitezi Calatrave zdušno su branili zamak, pa ih je papa Aleksandar III - 1164. i formalno priznao. Od 1187. postali su čvrsto povezani sa Cistercitskom opatijom Morimond.[2]
Sjedište reda usamljeni zamak Calatrava, pored rijeke Guadiane, na krajnjem jugozapadu Kastilje, ipak je 1195. pao u ruke Maura, ali su ga Vitezovi Calatrave ponovno zauzeli 1212.[2]
Red je sudjelovao u kršćanskoj rekonkvisti Andaluzije, za što je nagrađen velikim feudima po Kastilji i Aragonu. Do 15. vijeka viteški red Calatrava imao je oko 200 000 članova i godišnji prihod od 45 000 dukata.[2] Kako se tempo rekonkviste usporavao, red se počeo sve više uključivati u kastilijansku unutrašnju politiku. Da bi neutralizirali tu potencijalnu prijetnju Katolički kraljevi Fernando II i Isabele od Kastilje su uz pomoć sankcija pape, preuzeli upravljanje redom 1489.[2]
Od tad pa sve do raspuštanja u 19. vijeku, red je sve više postajao ceremonijalno udruženje španjolskog plemstva.[2]
- ↑ „Military Order of Calatrava” (engleski). Catholic Encyclopedia. Pristupljeno 25.12.2020.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 „Order of Calatrava, Spanish military order” (engleski). Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 25.12.2020.